Od ponedeljka, 14.04.2025. godine, studenti Beogradskog univerziteta sprovode blokadu zgrada Radio-televizije Srbije (RTS) u Takovskoj ulici i na Košutnjaku. Ova blokada deo je građanskog pritiska kojim studenti zahtevaju raspisivanje konkursa za izbor novih članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije (REM), ukazujući na značaj nezavisnosti i odgovornosti u elektronskim medijima.
RTS je na ove događaje odgovorio podnošenjem krivične prijave Prvom osnovnom javnom tužilaštvu u Beogradu protiv NN lica koja učestvuju u blokadi, navodeći da je onemogućen rad javnog servisa. Istovremeno, od međunarodnih institucija zatraženo je reagovanje, ukazujući na narušavanje medijskih sloboda.
Međutim, ono što je posebno izazvalo pažnju javnosti jeste izjava iz jutarnjeg programa RTS-a, u kojoj su studenti koji učestvuju u blokadi dovedeni u vezu sa nacističkim metodama kontrole medija. Ovakva izjava, izrečena sa pozicije javnog servisa, otvara niz važnih pravnih i etičkih pitanja – pre svega, da li je RTS postupio u skladu sa zakonom.
Radio-televizija Srbije kao javni medijski servis ima zakonom propisanu obavezu da informiše građane istinito, objektivno, nepristrasno i profesionalno. Ove obaveze nisu stvar uredničkog opredeljenja – one proizlaze iz Zakona o javnim medijskim servisima, koji jasno definiše šta se od javnog servisa očekuje.
Prema članu 4. stav 1. ovog zakona, rad javnog medijskog servisa zasniva se na načelima istinitog, nepristrasnog, potpunog i blagovremenog informisanja.
Dodatno, članom 7. stav 1 , javni interes, u skladu sa zakonom kojim se uređuje oblast javnog informisanja, koji javni medijski servis ostvaruje kroz svoje programske sadržaje, je:
- poštovanje i predstavljanje osnovnih ljudskih prava i sloboda, demokratskih vrednosti i institucija i unapređivanje kulture javnog dijaloga (stav 2),
- zadovoljavanje potreba u informisanju svih delova društva bez diskriminacije, vodeći računa naročito o društveno osetljivim grupama kao što su deca, omladina i stari, manjinske grupe, osobe sa invaliditetom, socijalno i zdravstveno ugroženi i dr. (stav 5)
Ove norme jasno ukazuju da je RTS, kao medij finansiran iz javnih sredstava, dužan da u svakoj situaciji postupa sa posebnom pažnjom i odgovornošću, naročito kada izveštava o događajima koji se tiču građanskog aktivizma, koji se preduzima od strane omladine.
Upravo zbog toga, izjava koja je emitovana u jutarnjem programu RTS-a, u kojoj se učesnici blokade dovode u vezu sa nacističkim metodama kontrole medija, zahteva posebnu pravnu pažnju i analizu.
U jutarnjem programu RTS-a, emitovanom tokom blokade, javnosti je upućena izjava sledeće sadržine:
„Nepoznata lica, koja se predstavljaju kao studenti u blokadi i koja u ovom kontekstu odlučuju o tome ko ima pravo da bude novinar, podsećaju na mehanizme kontrole i cenzure iz prošlosti, poput novinarske komore nacističke Nemačke.“
Ovakvo poređenje učesnika protesta sa režimom koji simbolizuje najveći oblik institucionalnog nasilja, antisemitizma, propagande i ukidanja ljudskih prava u modernoj istoriji, mora se posmatrati ne samo kroz prizmu uređivačke politike, već i kroz zakonski okvir koji uređuje rad javnog medijskog servisa.
Već na prvi pogled, ovakva formulacija:
-
Nije objektivna – Ne iznosi činjenice, već vrednosni sud najteže vrste.
-
Nije potpuna – Ne sadrži kontekst zahteva i ponašanja učesnika blokade.
-
Nije uravnotežena – Ne pruža prostor drugoj strani da odgovori.
-
Ne doprinosi javnom dijalogu – Upotreba istorijskih paralela sa nacizmom stvara atmosferu stigmatizacije, a ne tolerancije i razumevanja.
U svetlu člana 7 stav 2 Zakona o javnim medijskim servisima, postavlja se pitanje:
Da li iznošenje ovakve izjave doprinosi „poštovanju i predstavljanju osnovnih ljudskih prava i sloboda, demokratskih vrednosti i institucija i unapređenju kulture javnog dijaloga“?
Odgovor je negativan. Ova formulacija više liči na politički obračun ili diskvalifikaciju, a ne na odgovoran medijski izveštaj. Iako RTS ima pravo da iznese stav o blokadi svojih prostorija, to pravo ne uključuje pravo na diskreditaciju i istorijski ekstremne analogije koje učesnike protesta stavljaju u ulogu ideoloških naslednika nacističkog aparata.
Javni medijski servis kao što je RTS nosi posebnu odgovornost prema društvu, te je u skladu sa Zakonom o javnim medijskim servisima, potrebna brza i odgovorna reakcija nadležnih tela, uključujući REM, kako bi se ispitalo da li su ovakvi postupci u skladu sa zakonskim normama i profesionalnim standardima.
U konačnici, odgovornost nije samo na medijima – odgovornost za javno izveštavanje i poštovanje prava građana leži i na državnim institucijama, kao i na svakom pojedincu koji se bavi novinarstvom i javnim komunikacijama. Samo kroz poštovanje zakona i profesionalnih normi možemo očekivati medijsku slobodu koja zaista služi javnom interesu.
Foto: Lazar Stojilković